Pisati o ljubavi i bliskosti čini se vrlo zahtevnim. Kao da bi bilo kakva analiza ili definicija narušila „magičnu“ stranu ljubavi koja nam je i te kako potrebna.

A opet…potrebno nam je i da razumemo. Ako ni zbog čega drugog, onda da umanjimo strah od bliskosti, od zadovoljstva, od prepuštanja, od mogućnosti da budemo povređeni ili odbijeni.

Šta je zapravo bliskost?

Bliskost ne podrazumeva samo fizičku blizinu, već i simboličnu…puštamo neku osobu u svoj intimni prostor, otkrivajući se onakvim kakvi jesmo, sa svim vrlinama i manama. Potreba za bliskošću je osnovna ljudska potreba čije ispunjenje nosi sa sobom osećaj zadovoljstva.

Kada nekog pustimo blizu, mi dozvoljavamo sebi i ranjivost. Upravo ta ranjivost razlog je odustajanja od bliskosti, straha od bliskosti.

Šta je strah od bliskosti i kako se razvija?

Koreni straha od bliskosti sežu do ranog detinjstva i potiču iz sredine u kojoj je osoba odrastala. Topla, podržavajuća porodična klima, gde postoji sloboda emocionalnog izražavanja i prihvatanje – kod deteta razvija poverenje i zdravu osnovu za bliskost. S druge strane, ukoliko dete odrasta uz emocionalnu uzdržanost ili odbacivanje, ukoliko dečija osećanja nisu adekvatno prihvaćena – razvija se nepoverenje i sistem psiholoških odbrana koje će služiti kao zaštita od ponovnog povređivanja i odbacivanja. Ove osobe uče da izbegavaju bliskost kako bi izbegle bol, što u odraslom dobu prouzrokuje probleme u partnerskim odnosima. Manjak samopouzdanja uz duboko uverenje da on/ona ne zaslužuje da bude voljen/a ili da drugi nisu vredni emocionalnog ulaganja, rezultira odustajanjem od bliskosti ili ulaskom u nefunkcionalne odnose koji dodatno potvrđuju početno uverenje. Osoba se ponaša na način koji rezultira prekidom veza iako duboko u sebi želi suprotno.

Rečnikom telesne psihoterapije, osoba je formirala emocionalni oklop koji je štiti od neprijatnih osećanja. Problem je u tome što isti taj emocionalni oklop štiti i od prijatnosti. Onda kada zamrznemo život da bismo se zaštitili od mogućnosti da budemo povređeni, istovremeno smo se zaštitili i od mogućnosti da osetimo zadovoljstvo. Cena koju plaćamo je usamljenost i praznina, život bez ljubavi.

 

Postoji dosta pokušaja teorijskog opisivanja osećanja ljubavi. Ovde će biti opisana jedna zanimljiva teorija koja ljubav posmatra kroz tri komponente – bliskost (intimnost), strast i posvećenost.

Sternbergova triangularna teorija ljubavi (Sternberg’s triangular theory of love) koncipirana je kao trougao koji se sastoji od tri elementa – bliskost, strast, posvećenost

  1. Bliskost (intimnost) podrazumeva emocionalnu komponentu odnosa i odnosi se na topla osećanja, bliskost i povezanost.
  2. Strast obuhvata motivacionu komponentu- fizičku privlačnost, seksualna osećanja i aktivnost
  3. Posvećenost je dominantno kognitivna komponenta, to je naša odluka da održimo vezu u kojoj smo

 

Ove tri bazične komponente (intimnost, strast i posvećenost) se kombinuju opisujući osam različitih „tipova“ ljubavi:

  1. Nepostojanje ljubavi (ne-ljubav) – kod ovog tipa ne postoji nijedna od navedenih komponenata. Većina odnosa koje gradimo sa ljudima koji nam nisu bliski su površni odnosi i spadaju u ovaj tip.
  2. Dopadanje – izražena je komponenta bliskosti – ove veze su obično prijateljstva, gde postoji topla emocionalna razmena, ali bez strasti i posvećenosti.
  3. Zaljubljenost – poseduje samo strast.  Snažna veza, sa osećanjem uzbuđenosti i jake seksualne privlačnosti, ali bez stvarne emocionalne intimnosti i posvećenosti.
  4. Prazna ljubav – čini je samo posvećenost. Partneri su posvećeni jedan drugom, ali bez duboke intimnosti i strasti (npr u nekim dugim vezama/brakovima ili ugovorenim/interesnim brakovima).
  5. Romantična ljubav – intimnost i strast. Ovi parovi su bliski i osećaju veliku fizičku privlačnost.
  6. Saosećajna ljubav – sastoji se od intimnosti i posvećenosti.  Postoji posvećenost u vidu odluke da se partner voli i da se ostane u toj vezi  (npr dobra prijateljstva koja nisu seksualna ili  veze/brakovi u kojima je seksualna privlačnost izbledela).
  7. Nezrela/detinjasta ljubav – sastoji se od strasti i posvećenosti. Odnos partnera zasnovan je na strasti. Ove burne veze često su nestabilne i gotovo stalno pod rizikom da se okončaju.
  8. Savršena/besprekorna ljubav – sastoji se od sve tri komponente: intimnosti, strasti i posvećenosti. Prema Sternbergu, ovo je tip ljubavi ka kojoj ljudi obično streme i koja je jedina kompletna.

 

Verovatno nije teško da odnose koje gradimo svrstamo u neku od opisanih kategorija.

Možda nam pomogne da bolje razumemo svoj svet i pronađemo odgovore na pitanja: – Koliko uživamo? Koliko smo iskreni? Čega smo se odrekli?

I zašto?

 

Autor: Ana Anačkov

Ostavite odgovor