
Ana Anačkov – diplomirani psiholog i telesni psihoterapeut.
Diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu 2005.godine. Edukaciju iz telesne psihoterapije pohađala u Školi telesne psihoterapije Tepsinteza, u Beogradu, pod čijom je supervizijom.Ima dugogodišnje iskustvo u oblasti socijalne zaštite, u radu sa ranjivim grupama (decom, mladima i odraslima.). Licencirana od strane Komore socijalne zaštite Srbije.
Primenom telesne psihoterapije u radu sa pojedincima i grupama bavi se od 2011. godine.
Član je Udruženja Telesnih psihoterapeuta Srbije i Evropskog Udruženja za Telesnu Psihoterapiju. (Europian Association for Body Psychotherapy)
Moj pristup u radu
Moj pristup u radu zasniva se na građenju odnosa poverenja sa klijentom. Fokus je na stvaranju sigurnog okruženja kao dobre osnove za emocionalno otvaranje i proživljavanje autentičnih osećanja.
Smatram da je jako važno prihvatiti individualnost svake osobe, uz poštovanje životnog konteksta, ličnih granica i afiniteta. Psihoterapiju vidim kao fascinantan put otkrivanja ljudskih potencijala i mogućnosti. Svaki terapijski susret je jedinstveno iskustvo i prilika za učenje i rast i klijenta i terapeuta.
U terapijskom radu oslanjam se na principe i tehnike telesne psihoterapije. Ličnost posmatram celovito, a različite poteškoće i disfunkcije kao signal za promenom koji telo šalje.
Anksioznost, fobije, panični napadi, depresija, psihosomatska oboljenja, bolesti zavisnosti, traumatska iskustva, najčešći su razlozi zbog kojih se klijenti javljaju. Često je i životna kriza ili nezadovoljstvo povod za iniciranje psihoterapije.
Cilj terapijskog procesa je uspostavljanje prirodne ravnoteže- da osoba dodje u kontakt sa sobom, sa svojim telom, da aktivira i ojača svoje resurse, da uspostavi kvalitetniji kontakt sa okruženjem.
Dugogodišnje iskustvo u radu sa decom, posebno sa ranjivim grupama, naučilo me je važnosti i značaju ranog razvoja i ranih iskustava na celokupni život i funkcionisanje.
Bilo da radim sa decom, adolescentima ili odraslim osobama, posebnu pažnju posvećujem problemima ranog razvoja, i pružanju korektivnog iskustva kao resursa za prevazilaženje problema.